27.04.2022.
Pitanja: Prema poslednjim raspoloživim informacijama, koliko je ukupno osiguranih kredita u Srbiji? Koliko korisnici zajmova izdvajaju za osiguranje svojih kredita? Koji zajmovi se najviše osiguravaju? Šta obuhvata osiguranje kredita? U čemu je razlika između osiguranja stambenih i drugih vrsta kredita? Na koji način osiguranje pokriva neizmirena potraživanja? Kakvu sigurnost pruža korisnicima bankarskih usluga (u slučaju nemogućnosti otplate i sl.). O čemu klijenti banaka treba da vode računa prilikom izbora osiguranja kredita?
Odgovor: Osiguranje kredita podrazumeva osiguranje potraživanja osiguranika u vezi sa odobrenim potrošačkim kreditima, osiguranje potraživanja osiguranika u vezi sa odobrenim stambenim kreditima, osiguranje novčanih potraživanja osiguranika od pravnih i dr. lica, osiguranje izvoznih poslova od komercijalnih rizika. Prema podacima kojima raspolaže Narodna banka Srbije, u 2021. godini zaključena su 109.563 ugovora o osiguranju kredita i ugovorena premija osiguranja u ukupnom iznosu od 1.216.437.000 dinara. Najveći broj zaključenih ugovora o osiguranju kredita odnosi se na osiguranje potraživanja osiguranika u vezi sa odobrenim potrošačkim kreditima – 94,3%.
S druge strane, banke koje imaju saglasnost Narodne banke Srbije da obavljaju poslove zastupanja u osiguranju, odnosno kada prodaju usluge osiguranja, nude svojim klijentima da zaključe ugovor o osiguranju uz kreditne proizvode banke, kao dopunu i pogodnost uz određeni kreditni proizvod, kao sredstvo obezbeđenja kreditnog plasmana banke (kolateral) ili radi osiguranja sredstva obezbeđenja (kolaterala).
U situaciji kada je zaključenje ugovora o osiguranju uslov za odobrenje kredita, banka je najčešće i korisnik osiguranja, jer osiguranje u tom slučaju ima za cilj da obezbedi izmirenje obaveza klijenta prema banci u nepredviđenim situacijama, odnosno kada nastane osigurani slučaj.
Osiguranja koje se pretežno zaključuju s ciljem obezbeđenja kreditnih proizvoda banke jesu: životna osiguranja, osiguranje nepokretnosti (imovine), osiguranje u slučaju nemogućnosti otplate kredita (Credit Protection Insurance), osiguranje motornih vozila (kasko osiguranje), osiguranje poljoprivrede i druga, dok su nezavisno od kreditnih proizvoda najčešće zastupljena takođe životna osiguranja, zatim putno osiguranje, osiguranje motornih vozila (kasko osiguranje), dobrovoljno zdravstveno osiguranje, osiguranje poljoprivrede i sl.
Uz osiguranje stambenih kredita banke su uglavnom predvidele da se zaključuje ugovor o životnom osiguranju (najčešće riziko osiguranje kojim se osigurava rizik smrti), čija visina naknade koja će se isplatiti i pokriti dug klijenta prema banci zavisi od iznosa duga po kreditu klijenta u trenutku nastupanja osiguranog slučaja (smrti). Pored toga, uz stambene kredite zaključuje se i osiguranje nepokretnosti koja se kupuje, a koja je najčešće i opterećena hipotekom u korist banke odnosno služi kao sredstvo obezbeđenja. Kada banka koristi ugovor o osiguranju kao obezbeđenje kredita, odnosno kada premiju osiguranja plaća korisnik kredita, u obavezi je da trošak osiguranja uključi u obračun efektivne kamatne stope, pri čemu banka, zbog osiguranog rizika plasmana sredstava, često u tom slučaju obezbeđuje i povoljnije kamatne stope za kredit. Svakako, stambeni kredit se kod određenih banaka može odobriti i bez ugovaranja osiguranja života. Takođe, uobičajeno je da se uz kredite za motorna vozila zaključuje osiguranje motornih vozila (kasko osiguranje).
Osiguranje od nemogućnosti otplate kredita može se ugovoriti uz gotovinske kredite ili kredite za refinansiranje, koje uobičajeno pokriva rizik gubitka zaposlenja, privremenu sprečenost za rad (bolovanje), trajni invaliditet ili smrt osiguranika kao posledicu nesrećnog slučaja i sl. Dakle, ponude poslovnih banaka mogu biti različite i najbolje je da se klijent o svim mogućnostima raspita u samoj banci.
Klijent banke, kao ugovarač osiguranja, treba da zna da se ugovor o osiguranju (sve vrste osiguranja) zaključuje u skladu sa opštim i posebnim uslovima osiguranja, koji su sastavni deo ugovora o osiguranju, shodno kojima društvo za osiguranje ugovara iznos premije, rizike koji su pokriveni osiguranjem, rizike koji su isključeni iz osiguranja, obaveze osiguranika i osiguravača i druge uslove pod kojima se ugovor zaključuje. O tome je banka koja obavlja poslove zastupanja u osiguranju dužna da obavesti klijenta pre zaključenja ugovora o osiguranju i pruži mu sve propisane informacije (član 82. Zakona o osiguranju). S obzirom na to da je zaključenje ugovora o osiguranju dobrovoljno (osim kada je to uslov za dobijanje kreditnih sredstava). klijent pre svega treba da se rukovodi svojim ličnim potrebama i da se pre zaključenja ugovora o osiguranju, a posebno dugoročnih životnih osiguranja, informiše o svim podacima koji su sastavni deo ugovora, a koje je banka, kao lice koje obavlja poslove zastupanja u osiguranju, dužna da mu obezbedi.
Kabinet guvernera
