Upravljanje rizikom likvidnosti

Rizik likvidnosti je mogućnost nastanka negativnih efekata na finansijski rezultat i kapital banke usled nesposobnosti banke da ispunjava dospele obaveze, i to zbog:

  • povlačenja postojećih izvora finansiranja, odnosno nemogućnosti pribavljanja novih izvora finansiranja (rizik likvidnosti izvora finansiranja);
  • otežanog pretvaranja imovine u likvidna sredstva zbog poremećaja na tržištu (tržišni rizik likvidnosti).

Nivo likvidnosti banke iskazuje se:

  • pokazateljem likvidnosti banke,
  • užim pokazateljem likvidnosti banke,
  • pokazateljem pokrića likvidnom aktivom i
  • pokazateljem neto stabilnih izvora finansiranja.

Bliži uslovi i način upravljanja rizikom likvidnosti banke, način izračunavanja navedenih pokazatelja, kao i ograničenja koja se odnose na izloženost banke riziku likvidnosti, detaljno su uređeni Odlukom o upravljanju rizikom likvidnosti banke.

Način, forma i rokovi izveštavanja banke o pojedinačnim pokazateljima likvidnosti propisani su Odlukom o izveštavanju banaka (izveštajni obrasci LIK, PPLA 1–4, EOSF, EZSF i NSIF).

Pokazatelj likvidnosti banke predstavlja odnos zbira likvidnih potraživanja banke prvog i drugog reda, s jedne strane, i zbira obaveza banke po viđenju ili bez ugovorenog roka dospeća i obaveza banke sa ugovorenim rokom dospeća u naredni mesec dana od dana obračunavanja pokazatelja likvidnosti, s druge strane.

Uži pokazatelj likvidnosti banke predstavlja odnos likvidnih potraživanja banke prvog reda, s jedne strane, i zbira obaveza banke po viđenju ili bez ugovorenog roka dospeća i obaveza banke sa ugovorenim rokom dospeća u naredni mesec dana od dana obračunavanja pokazatelja likvidnosti, s druge strane.

Putem pokazatelja likvidnosti i užeg pokazatelja likvidnosti se na dnevnom nivou izveštava i prati da li banka u svakom trenutku ima dovoljno likvidnih potraživanja za pokriće postojećeg stanja svojih obaveza koje dospevaju u naredni mesec dana od dana obračunavanja pokazatelja.

Pokazatelj pokrića likvidnom aktivom predstavlja odnos zaštitnog sloja likvidnosti banke i neto odliva njenih likvidnih sredstava do kojih bi došlo tokom narednih 30 dana od dana računanja ovog pokazatelja u pretpostavljenim uslovima stresa. Zaštitni sloj likvidnosti je iznos likvidne aktive koja ispunjava propisane uslove za uključivanje u obračun pokazatelja pokrića likvidnom aktivom, a neto odliv likvidnih sredstava je razlika između odliva likvidnih sredstava i priliva likvidnih sredstava, utvrđenih u skladu sa Odlukom o upravljanju rizikom likvidnosti banke.

Mesečnim izveštavanjem o pokazatelju pokrića likvidnom aktivom utvrđuje se da li banka ima dovoljan nivo visokokvalitetne likvidne aktive koja zadovoljava propisane opšte i operativne uslove da izdrži stresan scenario u periodu od 30 dana, tj. da pokrije neto odlive likvidnih sredstava u uslovima stresa u periodu od 30 dana od dana računanja pokazatelja.

Pokazatelj neto stabilnih izvora finansiranja predstavlja odnos elemenata koji obezbeđuju stabilno finansiranje i elemenata koji zahtevaju stabilno finansiranje.

Iznos elemenata koji obezbeđuju stabilno finansiranje izračunava se množenjem knjigovodstvene vrednosti različitih kategorija ili vrsta obaveza i kapitala banke odgovarajućim korektivnim faktorima.

Iznos elemenata koji zahtevaju stabilno finansiranje izračunava se množenjem knjigovodstvene vrednosti različitih kategorija ili vrsta aktive i određenih vanbilansnih stavki banke odgovarajućim korektivnim faktorima.

Primenom odgovarajućih korektivnih faktora na kapital i obaveze dolazi se do iznosa za koji se pretpostavlja da banci stoji na raspolaganju kao stabilan izvor finansiranja u narednoj godini dana, dok primena korektivnih faktora na pozicije aktive i određenih vanbilansnih stavki pokazuje koliko je banci potrebno stabilnih izvora finansiranja u istom vremenskom horizontu. Odnos elemenata koji obezbeđuju i koji zahtevaju stabilno finansiranje iznad 100% pokazuje da banka u periodu od godinu dana ima dovoljno stabilnih izvora finansiranja.

Kritično nizak nivo likvidnosti banke postoji u sledećim slučajevima:

  1. pokazatelj likvidnosti je niži od 1,0 – kad je obračunat kao prosek pokazatelja likvidnosti za sve radne dane u mesecu; niži je od 0,9 duže od tri uzastopna radna dana; niži je od 0,8 kad je obračunat za jedan radni dan;
  2. uži pokazatelj likvidnosti niži je od 0,7 – kad je obračunat kao prosek pokazatelja likvidnosti za sve radne dane u mesecu; niži je od 0,6 duže od tri uzastopna radna dana; niži je od 0,5 kad je obračunat za jedan radni dan;
  3. pokazatelj pokrića likvidnom aktivom, i tokom uslova stresa, niži je od 100%, obračunat zbirno za sve bilansne pozicije i vanbilansne stavke koje ulaze u obračun tog pokazatelja, bez obzira na to da li glase na dinare ili ostale valute;
  4. pokazatelj neto stabilnih izvora finansiranja, i tokom uslova stresa, niži je od 100%, obračunat zbirno za sve bilansne pozicije i vanbilansne stavke koje ulaze u obračun tog pokazatelja, bez obzira na to da li glase na dinare ili ostale valute.

Kritično nizak nivo likvidnosti banke postoji i kada banka opravdano očekuje da će pokazatelj pokrića likvidnom aktivom, odnosno pokazatelj neto stabilnih izvora finansiranja biti niži od minimalnih propisanih nivoa.

Ako utvrdi kritično nizak nivo likvidnosti, banka je dužna da o tome obavesti Narodnu banku Srbije bez odlaganja, a najkasnije narednog radnog dana. Ovo obaveštenje sadrži podatke o pokazatelju koji je niži od minimalnog propisanog nivoa, odnosno očekivanom pokazatelju, kao i o razlozima koji su doveli ili će dovesti do kritičnog niskog nivoa likvidnosti. Uz obaveštenje banka je dužna da dostavi i plan za otklanjanje uzroka koji su doveli do kritično niskog nivoa likvidnosti, kao i za blagovremeno dostizanje minimalnih nivoa pokazatelja. Narodna banka Srbije prati izvršenje plana banke i može zahtevati od banke usklađivanje s minimalnim propisanim nivoima pokazatelja u roku kraćem od roka iz tog plana ako na osnovu podataka kojima raspolaže proceni da je to potrebno za očuvanje likvidnosti i solventnosti banke.

Okvir za upravljanje rizikom likvidnosti banaka u Republici Srbiji usaglašen je sa bazelskim standardima, kao i s relevantnim propisima Evropske unije (Uredbom (EU) br. 575/2013 o prudencijalnim zahtevima za kreditne institucije, Uredbom (EU) br. 2021/451 o utvrđivanju sprovedbenih tehničkih standarda za primenu Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu supervizorskog izveštavanja institucija i Delegiranom uredbom (EU) br. 2015/61 kojom se dopunjuje Uredba (EU) br. 575/2013 u pogledu pokazatelja pokrića likvidnom aktivom).