Pojam i značaj restrukturiranja

Šta je restrukturiranje?

Restrukturiranje (eng. resolution) banke, odnosno bankarske grupe podrazumeva primenu ovlašćenja, instrumenata i mera restrukturiranja, utvrđenih odredbama Zakona o bankama („Službeni glasnik RS“, br. 107/2005, 91/2010 i 14/2015), prema banci, odnosno prema najvišem matičnom društvu ili članu bankarske grupe, radi ostvarivanja ciljeva restrukturiranja.

Zašto se sprovodi restrukturiranje?

Restrukturiranje se sprovodi radi zaštite javnog interesa. Smatra se da je restrukturiranje u javnom interesu, ako je reč o sistemski značajnoj banci, kao i u slučaju kada bi se sprovođenjem postupka restrukturiranja mogao na odgovarajući način ostvariti jedan ili više ciljeva restrukturiranja koji se ne bi mogao ostvariti u istoj meri sprovođenjem stečajnog postupka ili postupka likvidacije nad bankom.

Ciljevi restrukturiranja su:

  1. ostvarivanje kontinuiteta u obavljanju kritičnih funkcija;
  2. izbegavanje znatnog negativnog uticaja na stabilnost finansijskog sistema;
  3. zaštita budžetskih i drugih javnih sredstava;
  4. zaštita deponenata i investitora;
  5. zaštita novčanih sredstava i druge imovine klijenata.

Svi navedeni ciljevi su jednakog značaja, a sprovođenjem postupka restrukturiranja određuje se način njihovog međusobnog usklađivanja u zavisnosti od okolnosti svakog pojedinačnog slučaja.

Kako se sprovodi restrukturiranje?

Narodnoj banci Srbije dat je širok spektar ovlašćenja i set fleksibilnih mera i instrumenata, kako bi joj se omogućilo da blagovremeno i efikasno reaguje na različite stresne situacije u bankarskom sektoru, kao i da na konkretni slučaj primeni onaj instrument restrukturiranja kojim bi se na najcelishodniji način ostvarili ciljevi restrukturiranja, uz vođenje računa o javnom interesu. Zakon o bankama predviđa sledeće instrumente restrukturiranja:

  • prodaja akcija, odnosno celokupne ili dela imovine i obaveza banke (eng. sale of business);
  • prenos akcija jedne ili više banaka u restrukturiranju ili prenos celokupne ili dela imovine i/ili obaveza jedne ili više banaka u restrukturiranju banci za posebne namene (eng. bridge bank);
  • odvajanje imovine, odnosno prenos imovine i obaveza banke u restrukturiranju ili banke za posebne namene na Agenciju za osiguranje depozita ili na društvo za upravljanje imovinom (eng. asset separation);
  • raspodela gubitaka na akcionare i poverioce (eng. bail-in).

Da bi se omogućilo ostvarivanje ciljeva restrukturiranja, zakonom je predviđeno da će se primena instrumenata restrukturiranja vršiti bez pristanka akcionara i poverilaca. S druge strane, zakon je obezbedio mere i mehanizme zaštite akcionara, poverilaca i trećih lica kojih se Narodna banka Srbije mora pridržavati u postupku restrukturiranja.

Narodna banka Srbije dodatno ima mogućnost da i pre pokretanja postupka restrukturiranja izvrši otpis odgovarajućih elemenata kapitala banke ili konverziju tih elemenata u akcije ili druge vlasničke instrumente. Ovaj otpis i konverziju Narodna banka Srbije svakako vrši nakon pokretanja postupka restrukturiranja, i to pre primene odgovarajućeg instrumenta. Razlog za propisivanje ovakve mogućnosti je u tome što je potrebno da se stvore uslovi da se i pre pokretanja postupka restrukturiranja, ukoliko je to moguće, banka koja nije u stanju da nastavi da posluje ili je verovatno da neće moći da nastavi da posluje vrati u odgovarajući finansijski položaj, odnosno da se izbegne pokretanje postupka restrukturiranja ako može, a ukoliko je postupak restrukturiranja ipak pokrenut – svrha i smisao ove mere je da se obezbedi da elementi osnovnog i dopunskog kapitala pokriju gubitke banke pre primene bilo kojeg instrumenta restrukturiranja.

Kada se sprovodi restrukturiranje?

Narodna banka Srbije pokreće postupak restrukturiranja kada utvrdi da su ispunjeni sledeći uslovi:

  1. da je stanje banke takvo da ona ne može ili verovatno neće moći da nastavi da posluje;
  2. da nije verovatno da bi bilo koja druga mera banke ili lica iz privatnog sektora, mera preduzeta u postupku kontrole u skladu sa ovim zakonom ili mera otpisa i konverzije kapitala mogla u razumnom roku otkloniti smetnje za nastavak poslovanja banke, uzimajući u obzir sve okolnosti pojedinačnog slučaja;
  3. da je restrukturiranje banke u javnom interesu.

Radi utvrđivanja da li su ispunjeni uslovi za pokretanje postupka restrukturiranja, kao i radi izbora odgovarajućeg instrumenta i mere restrukturiranja (ako utvrdi da su uslovi ispunjeni), Narodna banka Srbije dužna je da, pre pokretanja postupka restrukturiranja, obezbedi nezavisnu, poštenu i realističnu procenu vrednosti imovine i obaveza banke i da izradi izveštaj o testu najmanjeg troška. Izuzetno, ako to potreba za hitnim postupanjem u konkretnom slučaju zahteva, Narodna banka Srbije će obezbediti preliminarnu procenu imovine i obaveza banke, koja je privremena i koristi se u postupku restrukturiranja dok se ne izvrši konačna procena vrednosti imovine i obaveza banke.

Koji su osnovni principi restrukturiranja?

U restrukturiranju gubitke prvo snose akcionari banke, a nakon njih i njeni poverioci, čime se nastoji postići zaštita budžetskih i javnih sredstava u najvećoj mogućoj meri. Ipak, Zakon propisuje i odgovarajuće mehanizme zaštite akcionara i poverilaca – kroz obavezu da se prilikom otpisa i konverzije obaveza banke mora obezbediti jednak tretman poverilaca čija su potraživanja u istom isplatnom redu u stečajnom postupku, kao i kroz pravilo (načelo) da akcionari i poverioci banke ne mogu da pretrpe gubitke veće od onih koje bi pretrpeli u slučaju sprovođenja stečajnog postupka nad bankom, a primenjuju se i druge mere zaštite akcionara i poverilaca banke, kao i trećih lica, u skladu sa ovim zakonom.

Istovremeno, u restrukturiranju se štite i deponenti banke, time što se garantuje da su osigurani depoziti potpuno zaštićeni do visine osiguranog iznosa utvrđenog zakonom kojim se uređuje osiguranje depozita.

Članovi organa upravljanja bankom i druga lica koja su doprinela da banka ne može ili verovatno neće moći da nastavi da posluje odgovaraju, u skladu sa zakonom, za propuste u svom radu i štetu koju su prouzrokovali.

Ako se restrukturiranje sprovodi nad članom bankarske grupe, vodi se računa da se umanje u najvećoj mogućoj meri negativne posledice restrukturiranja po druge članove bankarske grupe i stabilnost finansijskog sistema.

Kakva je uloga planova oporavka i planova restrukturiranja?

Izmene i dopune Zakona o bankama poboljšale su i uslove za preventivno delovanje i adekvatnu pripremu kako banaka, tako i Narodne banke Srbije i drugih nadležnih institucija da odgovore na stresne finansijske situacije, na propast ili mogućnost propasti banke.

Preventivno delovanje i pripravnost bankarskog sektora se obezbeđuje tako što je propisana obaveza za banke da izrade planove oporavka – plan oporavka svake banke predviđa mere koje će banka primeniti u slučaju pogoršanja njenog finansijskog stanja, radi ponovnog uspostavljanja njenog održivog poslovanja i odgovarajućeg finansijskog položaja. Ovi planovi podložni su oceni Narodne banke Srbije i moraju se ažurirati najmanje jednom godišnje.

S druge strane, Narodna banka Srbije izrađuje planove restrukturiranja za sve banke i bankarske grupe koje su njenoj nadležnosti. Planovi restrukturiranja se ažuriraju najmanje jednom godišnje, a po potrebi i češće (u slučaju promene pravne ili organizacione strukture banke, promene u njenom poslovanju ili njenog finansijskog položaja, kada ove promene imaju materijalni značaj za primenu plana restrukturiranja, kao i u slučaju drugih promena koje utiču na sadržinu tog plana i mogućnost njegove primene). Prilikom izrade i ažuriranja plana restrukturiranja, Narodna banka Srbije:

  • utvrđuje da li u poslovanju banke, odnosno bankarske grupe postoje funkcije koje bi se mogle smatrati kritičnim, a čiji kontinuitet je neophodno održati kroz postupak restrukturiranja;
  • ceni mogućnost restrukturiranja banke (eng. resolvability), odnosno bankarske grupe i s tim u skladu utvrđuje odgovarajući način postupanja s bankom, odnosno bankarskom grupom u slučaju da se ispune uslovi za pokretanje postupka restrukturiranja,
  • utvrđuje minimalni zahtev za kapitalom i podobnim obavezama (eng. minimum requirement for own funds and eligible liabilities – MREL) za banku, odnosno bankarsku grupu, koji ima za cilj da obezbedi dovoljan kapacitet za pokriće gubitaka i eventualnu dokapitalizaciju te banke, odnosno bankarske grupe nakon restrukturiranja,
  • identifikuje potencijalne prepreke za restrukturiranje banke i preduzima odgovarajuće aktivnosti radi njihovog otklanjanja.