|
 |
Istorijat novca na tlu Srbije
Tradicija upotrebe novca na prostorima današnje Srbije veoma je duga i seže u
daleku prošlost. Najstariji primerci potiču iz VI-V veka p.n.e. Oni pripadaju
kovanju grčkih gradova i svedoče o ranim dodirima stanovništva Balkana sa
razvijenim antičkim svetom. Sledi kovanje makedonskih vladara, Filipa II i
Aleksandra Velikog, zatim jadranskih gradova Apolonije i Dirahiona, kao i
srebrni novac Kelta, koji su živeli u oblasti današnjeg Srema i Beograda, gde su
i kovali svoju monetu. Dugotrajna i snažna dominacija Rimskog carstva u periodu
od I do V veka n.e. uslovila je otvaranje dveju značajnih kovnica rimskog novca
na području današnje Srbije – Sirmijum (Sremska Mitrovica) i Viminacijum
(Kostolac). Naziv osnovne rimske monete – denar, preko srpskog srednjovekovnog
kovanja i, nadalje, preko kovanja obnovljene Srbije u XIX veku, zadržao se do
danas u nazivu dinar – osnovne novčane jedinice monetarnog sistema savremene
Srbije. Period od osnivanja samostalne srpske države u srednjem veku obeležen je
opticajem novca koji su kovala varvarska plemena, a zatim moćna Vizantijska
imperija.
 |
 |
Novac rimskog imperatora Gordijana III iskovan u Viminacijumu (Kostolac) 243. godine |
Novac srpskog cara Stefana Dušana iskovan 1346. povodom njegovog krunisanja
|
Prvi pomen «srpskih dinara» nalazi se u arhivskim dokumentima krajem 1214.
godine, u vreme Stefana Prvovenčanog. Međutim, dosadašnja istraživanja upućuju
na kralja Radoslava (1227–1234), koji se smatra prvim srpskim vladarem koji je
kovao sopstveni novac. Novac su sve do pada Despotovine, 1459. godine, nastavili
da kuju gotovo svi srpski vladari, i to širom teritorije srpske srednjovekovne
države, u kovnicama koje su se nalazile u blizini brojnih rudnika srebra kao što
su Brskovo, Rudnik, Novo Brdo, Srebrnica, Trepča i drugi. Taj novac zvao se
dinar i predstavlja jedno od najbitnijih obeležja samostalnosti i državnosti
srpske države u srednjem veku. Brojnost, raznovrsnost i lepota tog novca, shodno
vrhuncu moći srednjovekovne Srbije, dolaze do izražaja u kovanju najvećeg
srpskog vladara, kralja (1331–1346), a potom cara (1346–1355), Dušana, kada
srpska država obimom monetarne produkcije prevazilazi susedne zemlje toga
vremena.
Usled gubitka samostalnosti srpske države, sve do polovine XIX veka u
upotrebi je bio veliki broj različitih moneta stranih država. U periodu turske
prevlasti, na teritoriji današnje Srbije radilo je nekoliko kovnica
turskog novca, Novo Brdo, Kučajna i Beograd. Naziv poslednje vrste turskog
srebrnog novca – para – prisutan je i danas kao naziv stotog dela srpskog
dinara.
|
 |
|