Implementacija bazelskih standarda u Evropskoj uniji

Bazel II standardi su u Evropskoj uniji implementirani kroz Direktive 2006/48/ES i 2006/49/EC (Capital Requirements Directive – CRD). Sve zemlje članice su bile dužne da ove direktive transponuju u nacionalne propise do kraja 2006. godine, pri čemu je primena Bazel II standarda u EU počela 1. januara 2007. godine, dok je korišćenje naprednih pristupa za izračunavanje kapitalnih zahteva za kreditni i operativni rizik, uz prethodnu saglasnost supervizora, omogućeno od 1.1.2008. godine.

Prvi talas globalne finansijske krize u jesen 2008. godine, koja je u kratkom roku prevazišla granice finansijskog sektora, prerastajući u najveću ekonomsku krizu modernog doba, ukazao je pre svega na činjenicu da je postojeći međunarodni regulatorni okvir za banke ostavio previše prostora za neravnomernu nacionalnu primenu, odnosno za regulatornu arbitražu.

Nakon uočene potrebe za čvršćom koordinacijom pojedinačnih nacionalnih odgovora na globalnu krizu i potrebe za redizajniranjem globalne regulatorne i supervizorske arhitekture, sa inicijalnim izmenama Bazel II standarda započet je rad na izmeni međunarodnog regulatornog okvira kroz izmene postojećih, odnosno usvajanje novih direktiva od strane Evropske komisije. Regulatori zemalja članica EU su u obavezi da prate i prilagođavaju svoje nacionalne okvire novim direktivama u vezi sa kapitalnim zahtevima za banke.

Prva značajna izmena CRD sprovedena je tokom 2009. godine, kada je zaključno sa septembrom usvojen novi set direktiva CRD II koji obuhvata direktive 2009/27/EC, 2009/83/EC i 2009/111/EC, čija je nacionalna implementacija u EU sprovedena do kraja 2010. godine. Ovim direktivama regulisano je pre svega uključivanje hibridnih elemenata u osnovni kapital, velike izloženosti i saradnja između supervizora (home-host). Nakon toga, direktivom 2010/76/EC (tzv. CRD III) dodatno je regulisana implementacija pravila u vezi sa sekjuritizacijom, tržišnim rizicima i politikom nagrađivanja, pri čemu je nacionalna imlementacija za zemlje članice EU bila obavezna do kraja 2011. godine.

Tokom 2010. godine Evropska komisija je inicirala promene važećih propisa u skladu sa očekivanim promenama Bazel II standarda i novim standardima za likvidnost koje je Bazelski komitet predložio. Razmatrane su promene koje se odnose na: standarde likvidnosti, definiciju kapitala, leveridž pokazatelj, rizik druge ugovorne strane, kontraciklične mere, sistemski značajne finansijske institucije i uvođenje tzv. „single rule book“ – maksimalne harmonizacije regulative na evropskom nivou.

Evropska komisija je 20. jula 2011. objavila predlog Direktive CRD IV, kao i predlog Uredbe Evropskog parlamenta (CRR) sa ciljem da se zamene tada važeće Direktive (2006/48/ES i 2006/49/EC). Navedeni predlozi predstavljali su značajan korak ka ostvarenju cilja maksimalne harmonizacije regulative na evropskom nivou, što podrazumeva eliminisanje bilo kakvih odstupanja od onoga što je predviđeno novim regulatornim okvirom. U skladu sa navedenim predlogom regulatornog okvira EU zasnovanog na Bazel III standardima (za razliku od Bazel I i II standarda), nije moguće da supervizori uspostave čak ni konzervativnija pravila na nacionalnom nivou, već je predviđeno da se konzervativnija pravila mogu primenjivati samo  na nivou pojedinačnih banaka, odnosno kroz stub II bazelskih standarda.

Novi paket propisa (Direktiva 2013/36/EU - CRD IV i Uredba (EU) 575/2013 - CRR) stupio je na snagu 17. jula 2013. godine, sa primenom od 1. januara 2014. godine i punom implementacijom do 1. januara 2019. godine. Zemlje članice Evropske unije dužne su da direktivu transponuju u nacionalno zakonodavstvo, dok su Uredbu dužne direktno da primenjuju.

Direktiva 2013/36/EU sadrži odredbe koje regulišu odobrenja za rad banaka, sticanje kvalifikovanih učešća u bankama, ostvarivanje prava na slobodu osnovanja banke i slobodu pružanja usluga, ovlašćenja nadležnih regulatornih tela država članica, kao i odredbe koje uređuju osnivački kapital banke i proces supervizorske procene. Pored toga, propisani su zahtevi u vezi sa rezervom kapitala za ograničavanje raspodele dobiti (Capital Conservation Buffer), kao i kontracikličnom rezervom kapitala (Countercyclical Capital Buffer). Glavni cilj Direktive je usklađivanje nacionalnih odredbi koje se odnose na pristup bankarskoj delatnosti, modalitete upravljanja i supervizorski okvir.

Uredba (EU) 575/2013 uspostavlja jedinstvene i direktno primenjive prudencijalne zahteve za banke koji se odnose na regulatorni kapital, kapitalne zahteve za kreditni, tržišni i operativni rizik, na likvidnost, kao i na objavljivanje informacija od strane banaka.

Posebnu ulogu u primeni propisa koje se odnose na bazelske standarde ima evropsko telo za superviziju banaka (EBA) osnovano Uredbom (EU) 1093/2010. EBA doprinosi uspostavljanju zajedničkih regulatornih i supervizorskih standarda i praksi u Evropskoj uniji, davanjem mišljenja, izradom smernica, preporuka, nacrta regulatornih i sprovedbenih tehničkih standarda.